Bapske priče

Roman Bapske priče progovara o obiteljskom nasilju s kojim se nose tri generacije žena, kritizirajući stanje u kojem se ispovijesti žrtve često ne vjeruje. U pričama glavnih junakinja stockholmski se sindrom, svesrdno pronalaženje opravdanja za zlostavljača kako bi se sačuvao ugled obitelji, nameće kao spasonosno rješenje. Bapske priče otpočinju uvođenjem čitatelja u intimu jedne obitelji, naizgled toliko tipične da tu idiličnu sliku krasi čak i jedan pas. Stuhlreiter zatim kreće na retrospektivni put mučnog detaljiziranja o situacijama koje se nižu u intimi četiri zida. Slijedi sve fantastičnija gradacija ponižavanja i zlostavljanja, sve užasniji krugovi pakla, svaki put još stravičnija epizoda iz neprekidnog kataloga nadrealnih morbidnosti.