Inšallah Madona, inšallah

Sve priče u knjizi su prozni remiks bosanskih sevdalinki, izuzev priča Misir, Jid i Lepant, koje su nastale od dalmatinskih klapskih pjesama. Tespih je, pak, poseban slučaj.
Termin remiks nije pokušaj izmišljanja žanrovske odrednice, nego je preuzet iz popularne glazbe gdje označava ponovno složen studijski zapis, s bitno drukčijim odnosom glazbala nego u izvornoj snimci. Pjesme koje sam često slušao, u različitim izvedbama i okolnostima, na koncertima, u kafanama, s gramofonskih ploča i kompakt diskova, vozeći auto ili putujući autobusom preko Bosne, na radio stanicama koje će se izgubiti čim prođemo kroz tunel, na proslavama i rastancima, u rano jutro kada se raspišaju derneci, za ratnih sarajevskih dana dok smo se tiskali u golfu koji neće još dugo, u Zagrebu i Splitu, s onima koji su ih slušali i onima koji su se trudili da ih ne čuju, te su me sevdalinke vazda izazivale razlozima zbog kojih su napisane…