Namjerno zanemarivanje

Priča o potpunoj i očajničkoj ljubavi, o tome kako smo spremni izdati sami sebe u potrazi za ljubavlju. No to zapravo nije roman o ljubavi, nego o poniženju izazvanom odbijanjem i samoobmanjivanjem, o mučnom sramu zbog bespomoćnosti i potpunog gubitka kontrole nad vlastitim životom.

Ester Nilsson, tridesetjednogodišnja pjesnikinja i esejistica, racionalna je osoba u jednako tako racionalnoj dugogodišnjoj vezi, sve do jednog lipanjskog dana, kad dobiva poziv da održi predavanje o veličanstvenom i jedinstvenom umjetniku Hugu Rasku. U publici sjedi i sam umjetnik, zaintrigiran i oduševljen njezinom fasciniranošću njime. Od tog trenutka Esterin je život presudno obilježen tim susretom i dugim razgovorima i večerama koji će uslijediti.

Preporuka knjižničarke:

Ovo je jedan od onih romana koji će vas podsjetiti na svaku ludost koju ste ikada učinili u ime ljubavi, vratiti vas u vrijeme titraja u trbuhu i trenutak u kojem ste osjetili onaj poznati val uzbuđenosti kada vam kroz tijelo prostruje prvi žmarci zaljubljenosti. Da, svaka od žena na ovom svijetu je jednom u životu upoznala svog Huga Raska, previdjela sve njegove mane, zaluđena od ljubavi izgubila svoj razum i zanemarila sve porive inteligencije. U jednom trenutku čak i sama autorica kroz monolog svoje glavne junakinje govori da je unatoč ispravnim smjernicama svojeg razuma zanemarila te misli i povela se za osjećajima koje joj je naredilo srce. I tako jedna samouvjerena, elokventna, inteligentna i razumno kritična žena po naredbi srca postaje nesigurna, pretjerano emocionalna, slijepa i manično opsjednuta ljubavlju koja ide u samom jednom smjeru i navodi je sve dublje u intelektualnu i karakternu propast.