Ivana Brlić-Mažuranić nedvojbeno je, najvažnija autorica hrvatske dječje književnosti i među najvažnijim autorima hrvatske nedječje književnosti, „kanonizirana, interpretirana, prevođena i antologizirana gotovo od početaka stvaranja“. Na njezina se djela referira u domaćim i inozemnim pregledima dječje i nedječje književnosti, ona su već desetljećima uvrštena u školsku lektiru, dostupna su u brojnim izdanjima i remedijalizacijama, kao i u reprezentativnom i za hrvatske prilike sve više endemskom formatu kritičkih sabranih djela. No, unatoč ovoj doista zavidnoj, opsežnoj i dugotrajnoj recepciji, jedno je važno mjesto poetičke, političke i intimne figure Ivane Brlić-Mažuranić do danas ostalo istraživački izazov.