Na valu osobnog iskustva, nakon smrti brata koji je bolovao od shizofrenije, Einar Már Guðmundsson ispisao je roman o Pállu, neostvarenom slikaru i medikamentima izmučenom pacijentu psihijatrijske bolnice Kleppur u Reykjaviku. Snažnim slikama tmurnih islandskih pejzaža, moćnim, gotovo opipljivim opisima straha i patnje, Guðmundsson raspliće Pállovu priču od rođenja do smrti, a da pritom ne zapada u mistifikaciju bolesti ili patetiku, već prodire u samu srž problema oboljelog, neadekvatnih liječenja koja nude malo ili nimalo nade u poboljšanje i nerazumijevanja okoline za bolesti koje bi se trebale tretirati kao i sve druge, s empatijom i željom za pomoći. Obuhvaća sve strane shizofrenije – okrutnost, nemar i nemoć koji dolaze uz nju, ali i svijetle, sretne trenutke u životu Pálla i ostalih pacijenata, njegovih prijatelja. Ispisan s dozom humora, ovaj se roman čita lako i uspijeva u teškome zadatku da progovori o velikim temama bez pretencioznosti, te da istodobno bude i melankoličan i duhovit.