Sjećate li se Domagoja Kovačića? Onoga petaša iz zagrebačke Masarykove koji voli promatrati prolaznike i izmišljati priče o njima u koje, na kraju, i povjeruje. U Tajni Ribljeg Oka osvojio je Jagodino srce i riješio zagonetku stariju čak i od njegove majke, a u Tajni mačje šape otkrio tajnu misterioznih nestanaka svojih prijatelja i znanaca. Dvije su godine prošle od tih događaja. Jagoda mu je cura od petog razreda, pa mu sad nije bilo lako čuti od nje da je totalni idiot. To ne bi volio čuti ni od koga, a kamoli od nje. Nisu bili u idiličnim odnosima već neko vrijeme, možda od početka sedmog razreda. Ljeto je bilo vrijeme naglog odrastanja. Oboje su se promijenili, ali svatko na svoj način. Jagoda se nekako utišala, smirila, prgava hajdučica pretvorila se u gracilnu damu, a s Domagojem je sve bilo posve suprotno. Ni samome mu nije bilo jasno zašto je izgovorio većinu onoga što je rekao. Kao i drugi dosad, i Jagoda je na Domagojeve ispade počela gledati pomalo svisoka. No Domagoj je i dalje maštovit i pametan, i dalje se sve zagonetke lijepe za njega. I ovaj je put Domagoj odlučan u namjeri da riješi zbrku nastalu nakon što je u svojoj školskoj torbi pronašao kockice za jamb koje je toga dana netko ukrao iz kioska u njegovu susjedstvu.