Ovaj razigrani psić zove se – Ne. Njegova obitelj jako ga voli. Jednostavno ga obožavaju i on je u to siguran, jer dok psić radi to što psići već rade, članovi njegove obitelji neprestano dozivaju njegovo ime – “Ne!”, “Nee!”, “Neee!”, “Neeee!”. Kroz cijelu priču pratimo njihove dogodovštine ispričane iz pseće perspektive. Tako saznajemo na koje sve načine Ne pomaže svojim ljudima i pokazuje im da ih voli (za njih kopa blago u vrtu, sam si pronađe večeru u kanti za smeće, žuri se i vuče ih da svuda stignu na vrijeme…). Unatoč toj obiteljskoj idili, na kraju priče dogodi se nešto što psiću zvanom Ne nikako nije jasno.