EVA BRLEK MOGU LI SE IGRATI S VAMA?: Mona se jako željela pridružiti prijateljima u igri na dvorištu, ali nije znala kako. Osjećala je nesigurnost i strah – hoće li je prihvatiti? Kako započeti razgovor? Što ako joj kažu da ne može sudjelovati?
EVA BRLEK TRUDIM SE ČAK I KAD JE TEŠKO: Mona se bojala da neće uspjeti pogoditi koš na sportskim igrama u svojoj igraonici. Taj je strah kod nje bio toliko jak da je željela odustati i prije nego što je probala. Međutim, uz podršku svoje trenerice, koja je kod Mone poticala trud i normalizirala pogreške, ohrabrila se i odlučila pokušati.
MIRO RADALJ MAMA KOJA GRIJE SUNCE: Ova nas priča vodi u raj, slalomom oko polja kometa, putem na kojem moramo stavljati sunčane naočale da nas ne zaslijepi sjaj blistavih zvijezda, ali se možemo ljuljati na srpu Mjeseca i igrati picigin sa Suncem. Otkriva nam da anđeli čuvari imaju lice naših mama, da je majčina ljubav toplija od Sunca i da prelazi sve granice, pa i one života i smrti.
EVA BRLEK ZNAM KAKO SE ZAUZETI ZA SEBE: Mona se nije osjećala dovoljno sigurno da izrazi svoje osjećaje, želje i potrebe. Bojala se zauzeti za sebe jer nije željela da se njezini prijatelji naljute na nju. Umjesto da kaže što misli, šutke je prihvaćala postupke drugih, no to ju je činilo nesretnom.
VLADIMIRA VELIČKI SRETNA: Slikovnica obrađuje problematiku različitosti, drugoga i drugačijega te pokazuje put prema prihvaćanju, što je u današnjem svijetu itekako potrebno. Priča govori o djevojčici koja se, kad se rodila, zvala Sretna, međutim, nije mogla izgovarati glas R, pa su ju počeli zvati Sjetna. A ona je zaista i bila sjetna, pa čak i tužna, budući da u njezinoj kući nije vladao mir. Sretnina velika osjetljivost na zvukove i atmosferu svađe potaknuli su je na odlazak od kuće i ulazak u bajku.
EVA BRLEK MOGU LI SE IGRATI S VAMA?: Mona se jako željela pridružiti prijateljima u igri na dvorištu, ali nije znala kako. Osjećala je nesigurnost i strah – hoće li je prihvatiti? Kako započeti razgovor? Što ako joj kažu da ne može sudjelovati?
MIRO RADALJ POVRATAK IZ ZELENZEMLJE: Koliko god djeca pričala priče odraslima, oni uglavnom iz njih ništa ne nauče jer vole učiti iz vlastitih pogrešaka. Na kraju nešto nauče iz tih svojih pogrešaka jer puno griješe. Pa i kad pomisle da je Zelenzemlja ljepša i šarenija od Ivanzemlje, samo zato što se u njoj ispunjavaju gotovo sve želje, i kad se odluče u nju preseliti, brzo nauče da ono što imaš cijeniš tek kad ostaneš bez toga.