ORIANNE LALLEMAND VUK KOJI JE ŽELIO BITI SRETAN: Jednoga jutra, Vuk u šumi pronađe škrinju punu zlatnika. Mudra Sova ga upozori: novac ne znači sreću. Ali Vuk ne sluša i počne trošiti kao lud: na odjeću, hranu, igračke… Odjednom želi baš sve! No je li to stvarno put do sreće?
ANA ĐOKIĆ DJECA PELJEŠCA: Život djece na otoku Pelješcu zadržao je dozu „nevinosti“, razigranosti, slobode i kontakta s prirodom, toliko rijetko u ovo naše „ekranizirano vrijeme“ u kojem se i stvari i ljudi mijenjaju brzinom svjetlost. Djeca Pelješca još uvijek provode vrijeme penjući se na drveće, roneći u moru, pomažući odraslima u poslovima u polju i sa životinjama. Ipak, djetinjstvo se za njih naglo prekida u četrnaestoj godini kada moraju otići od svojih obitelji i napustiti Pelješac kako bi upisali srednju školu. Tada se veza s Pelješcem naglo prekida. Područne škole se jedna za drugom polako zatvaraju jer se vrlo se rijetko tko od njih vrati kući kako bi nastavio svoj odrasli život na ovom predivnom i raznolikom otoku.
ORIANNE LALLEMAND VUK KOJI JE OBOŽAVAO DINOSAURE: O njima zna baš sve. U svakom slučaju tako misli sve dok jednoga dana ne pronađe čudnovato jaje, iz kojeg se izlegne simpatičan dinosaur! No što da radi s tom bebom koja nije kao druge? Pa naravno, treba je odvesti u zemlju dinosaura.
NATALIJA MITRIĆ DJECA ISLANDA: Sigurros Ylfa Runarsdottir ima osam godina i živi sa svojom obitelji u Reykjaviku, najsjevernijem glavnom gradu na svijetu! U zemlji u kojoj je zabranjeno imati kućne ljubimce (iznimka je upravo Reykjavik gdje je dopušteno imati pse, ali nikako kornjače, zmije i guštere!) U zemlji gdje kćeri i sinovi istih roditelja nose različita prezimena i gdje nije dopušteno davati novorođenom djetetu ime koje nije na zvaničnom popisu islandskih imena. Kako je živjeti u zemlji tisuće gejzira i preko deset tisuća vodopada, u zemlji gdje se na plažama treba čuvati valova ubojica, u zemlji čije stanovništvo i dalje vjeruje u vile i patuljke, ali i u čudesnu moć pisane riječi (na Islandu je 99,9% pismenih ljudi, to je zemlja s najviše pročitanih knjiga po glavi stanovnika).
EMILY HUGHES DIVLJE: Ova slikovnica pripovijeda o djevojčici koja od rođenja ne poznaje ništa osim prirode. Medvjedi su je naučili jesti, ptice govoriti, lisice igrati se – ona je bjelodano, neopozivo, neobuzdano divlja. Dok se jednoga dana ne susretne s novom životinjom koja joj neobično sliči…
DUBRAVKA KOLANOVIĆ DJECA POLINEZIJE – OTOK MOOREA: Naša spisateljica obilazi najčudnovatija mjesta na našem planetu. Tako je prošle godine posjetila i otok Mooreu, u Francuskoj Polineziji gdje je slušala pjesmu kitova, ronila duž koraljnih grebena i družila se s djecom otoka Moorea.