Noviteti #6
ZEROCALCARE KOBANE CALLING DANAS: Dnevnik putovanja u područje izmedju Turske, Sirije i Iraka, kamo je Zerocalcare otišao kako bi shvatio što se događa na tom krhkom, prevažnom teritoriju kojeg oni koji ga čuvaju zovu Rožava.
ZORAN ŽMIRIĆ KALEIDOSKOP: Svakodnevna ljudskost razbijena poput traka svjetla kroz tisuću šarenih stakalaca. Ljudskost toliko obična, da mora ganuti u svojoj nemoći. Ljudi su dobri, i kao takvi, ljudi su dragocjeni. Sve ono njihovo na što najmanje obraćamo pažnju, možda je i najdragocjenije. Jer svaka sitnica kojom su im svakodnevice prožete krije u sebi jednu priču vrijednu pričanja.
RUTU MODAN TUNELI: Kad čuveni sakupljač starina donira cijelu svoju zbirku Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, Nili Broshi u tome prepozna posljednju priliku da završi arheološko istraživanje otpočeto prije nekoliko desetljeća – iskopavanje koje bi moglo pronaći najvažniji vjerski predmet Bliskog istoka. U pokušaju da osvjetla obraz svome ocu, koji je glasio kao nenadmašni arheolog sve dok mu suparnik nije okaljao ugled, Nili sklepa arheološku ekspediciju od religioznog nacionalista i njegove mladenačke bande, izdajičkog joj brata te palestinskog prijatelja iz djetinjstva koji šverca artefaktima.
RODOLPHE TER: Neki čovjek pojavi se niotkuda, i to na groblju u neugodnoj, nenaseljenoj pustinji u kojoj nitko ne može živjeti. Pronađe ga Pip, mladi lupež i pljačkaš grobova, zatekavši ga kako spava u jednom grobu. Čovjek je gol i ne govori. Njegovo je jedino obilježje tetovaža na kojoj piše Main d’Or (Zlatna ruka) te po kojoj dobije ime Mandor. Pip ga povede sa sobom u Donji Mesnil, priprosto naselje izgrađeno na strmoj stijeni. Malo-pomalo on nauči govoriti i pokaže se vrlo inteligentnim jer, iako ga pamćenje i dalje ne služi, nevjerojatno je nadaren za popravljanje svih prastarih mehanizama i ponovno pokretanje tisuću i jedne starudije koje je Pip nagomilao…
TOMISLAV KOŠTA DRAGI MOJ, DRAGA MOJA: “Pozdrav svima još jednom. Žao mi je što su nas ovaj put spojile nesretne okolnosti, no to je život. Stoga najprije dozvolite da izrazim moju duboku sućut zbog vašeg gubitka. Rokova ljubav prema moru svima je znana. Nažalost, more daje i uzima. Roko je, koliko sam ga poznavao, bio uzoran muž, brat, otac i prijatelj. Ja sam vas po službenoj dužnosti ovlašten upoznati s oporukom. Formalnosti radi, pregledat ću na brzinu vaše podatke pa možemo krenuti…”
HUGO PRATT O ŽELJI DA SE BUDE BESKORISTAN: Hugo Pratt rodio se kao Venecijanac, a mladost je proveo u Etiopiji, u kojoj uči crtati, otkriva ljubav i upoznaje fašizam i kolonijalizam. Kad se ponovno zatekne u Veneciji 1943., druži se s ljudima u odorama neprijatelja i saveznika, koje i sam odijeva. U dvadeset i trećoj godini ukrcava se na brod za Buenos Aires. U Argentini, posvećuje se stripu, putovanjima i mondenu životu. Izrađuje sedam tisuća tabli: od “Pikova asa” do “Corta Maltesea” s kojim će sedamdesetih steći svjetsku slavu. poglavlje u kojem se Prattov sugovornik Dominique Petitfaux osvrće na posljednje četiri godine njegova života.
