Očeve knjige

U Očevim knjigama, prvom romanu iz svoje „Balkanske sage“, Luan Starova istražuje povijest, identitet i raseljavanja svoje obitelji u okviru turbulentnih režima dvadesetog stoljeća – osmanskog, fašističkog i staljinističkog. Satkavši priču od niti zajedničkog života svojih roditelja, autor nudi pogled iz dječje perspektive na osobne odnose u promjenjivim političkim krajolicima i elegičan podsjetnik na trajnu moć knjiga u održavanju kulture pismenosti.

Kroz lirske valove sjećanja, Starova otkriva povijest svoje obitelji u kojoj se preklapaju religija, jezik, kultura te pitanje nacionalne pripadnosti i identiteta. Njegov otac napustio je Carigrad u vrijeme propadanja Osmanskog Carstva, a mlada je obitelj iz Albanije prebjegla u jugoslavensku Makedoniju dok je Luan bio dječak. Njegovi roditelji, kozmopoliti prožeti kulturama Orijenta i Zapada, odgajaju svoju djecu u još jednoj stagnirajućoj i represivnoj državi. U kontekstu tih povijesnih zbivanja, Starova se sjeća zaštićenih prostora svog djetinjstva – Majčina ograđenog vrta i Očeve biblioteke s kutkom u kojemu su bili najrjeđi i najdragocjeniji rukopisi i knjige. Čuvajući izgubljenu baštinu, Očeve su knjige otvarale širok, dubok i bezgraničan svijet.