Noviteti #17
SERGE ERNST GOL: Dobar dan! Zovem se Zita Sayyah, ali ovdje, u bolnici Vafl, svi me zovu Nulerica. Soba 612 je MOJA soba! Moglo bi se reći da sam u njoj ležala dok bolnice još nije ni bilo! Moja je i samo moja. Osobito otkako je moja prijateljica Évelyne… no, umrla… eto! Zato možete misliti da mi nije bilo drago kad mi je doktor Semoun naredio da svoj posjed dijelim s drugim pacijentom, jednim dječakom. A kad mi nešto nije drago, ja to i kažem! Ma nogirat ću ja tog nogometnog manijaka!
SERGE ERNST VELIKI DAN: Dobar dan! Zovem se Zita Sayyah, ali ovdje, u bolnici Vafl, svi me zovu Nulerica. Ja sam, bogme, dobro nadrljala: bolujem od jedne vrste leukemije. I to traje već 9 godina. Tko može više? Ili, bolje rečeno… tko može gore? Ali odsad me baš briga za to. Jer sam za-ljub-lje-na! Negdje sam pročitala da ti, kad upoznaš ljubav, život dobije smisao. A meni je on noćas zakazao sastanak. Pitam se hoće li me se usuditi poljubiti… Za svaki slučaj, oprat ću zube!…
BRIAN FRESCHI ELEKTRA: Novi dom, nova škola, novi prijatelji. Nije lako prilagoditi se novoj okolini, posebice ako ste malo vrckavi i nespretni, poput Elektre. Njezini je roditelji potiču da se okuša u raznolikim izvanškolskim aktivnostima: odbojka tenis, streličarstvo, sviranje… No Elektri ništa ne polazi od ruke. Ipak, kada se jednoga dana sasvim slučajno nađe na satu baleta, sve će se promijeniti. Duboko u sebi Elektra zna što treba činiti. Samo mora pronaći snage slijediti svoje snove.
LIZ CLIMO JASTOG JE NAJBOLJI LIJEK: Osjećate li se usamljeno? Sjetno? Nedostaju li vam vaši voljeni? Nema problema! Zavirite u ovu knjižicu pročitajte stranicu-dvije (ili deset) kadgod osjetite potrebu za toplom utjehom i vaši će simptomi začas nestati. Napomena: ljekovita svojstva ove dirljive knjižice još su izraženija čitate li punog želuca. Za više informacija upitajte svog liječnika ili ljekarnika.
SERGE ERNST PERJE: Dobar dan! Zovem se Zita Sayyah, ali ovdje, u bolnici Vafl, svi me zovu Nulerica. Ovdje živim već devet godina. Da čujem, tko daje više? Za sve je to kriva odvratna leukemija, s kojom vas neću upoznati. Ako želi, sama će vas naći. U devet je godina ovuda prošla hrpa djece i njihovih roditelja! Koliko sam samo prolivenih suza vidjela! Ali i toplih osmijeha… U ovoj bolnici jako nam fali soba u kojoj bi s vremena na vrijeme mogli prespavati roditelji hospitalizirane djece. Navodno je problem u novcu. Ali znate vi mene! Kad se pojavi neki problem, nisam tip koji će sjediti prekriženih ruku. Kako bih našla rješenje, spremna sam zasukati rukave… i uposliti vijuge. Časna Zitina!
SERGE ERNST DUH IZ SOBE 612: Dobar dan! Zovem se Zita Sayyah, ali ovdje, u bolnici Vafl, svi me zovu Nulerica. Posve sama zato što mi je majka ponešto nalik na propuh, a otac… e pa otac nas je napustio kad sam imala četiri godine i kad je saznao da njegova „najdraža djevojčica“ ima leukemiju. (Ovdje smijete početi vikati: „Buuuu!“) Ali znate što? Moj otac, kojega jedva poznajem, odjednom mi se opet pojavio u životu… Vidjet ćete što će biti potrebno da ga prihvatim!
